Ok, drugari, pokrili smo Brehta, US izbore, Brexit... e sad na red dolazi pravi rokenrol: Italija. Referendum, na kome niko ne razume pitanje, ali svako razume odgovor, u zemlji koja je u proteklih 70 godina promenila 65 vlada. Nominalno 8. ekonomija sveta, treća po broju izdatih državnih obveznica, Italija se nalazi u velikom padu i velikoj krizi. U zemlji sa 15-64 zaposlenošću od oko 55% (samo je Grčka gora sa nešto oko 52%, Španija, tek nešto malo), ogromnom zaduženošću, bankama koje masivno praktikuju extend and pretend način poslovanja zbog dugova koji se najverovatnije nikad neće naplatiti, gomila siromašnog sveta izlazi sutra da odluči treba li parlament biti ovoliki ili onoliki. U suštini, odlučuje se o EU budućnosti Italije.
Ljudi sve više Italiju gledaju kao basket case zemlju, ungovernable mess. Stvari, međutim, nisu oduvek bile takve. Italija je, uprkos mnogim problemima, ekonomski sasvim fino rasla dok je imala svoju valutu. Bez obzira na brojne denominacije lire, italijanski rast je u mnogome bio sličan nemačkom, sve do kraja 90-ih. Onda je došlo do prelaska na euro, i onda je bilo nemoguće pokriti mnogo disbalanse koje je omogućavalo domaće štampanje novca. Od 2000. kreće značajno zaostajanje italijanske ekonomije, da bi danas Italija i čitavo njeno društvo bilo u stanju grogiranog boksera.
Kako i šta će Italijani odlučiti? Šta mislite? Dodatno, bonus pitanje: kad bi vam neko ponudio da birate između života u Bavarskoj ili Hamburgu, ili neke Modene pa čak i Sicilije, šta bi pre prihvtili? Ne znam za vas, ali ja bih se držao one velikog engleskog mislioca, Johna Lydona: "Move to Italy, they know all about living in debt. They don't care."